परदेशी मेरो
परदेशी मेरो परदेशी कहिले पो फर्किन्छ कि
आँखा यो बाटोबाट कहिले पो तर्किन्छ कि
फूलको दाना दानामा बनको मुना-मुनामा
रातको जम्मै जुनेली मनको कुना कुनामा
परेली राखेर सुसेली पर्वत
हुरुक्कै कल्पेर बसेको म यहाँ
पलै र पलैमा सम्झेको अल्झेको बल्झेको म यहाँ
हुरीसँगै उडेर बादलसँगै चुड़ेर
रानी बनको गोरेटो चौतारीझै कुरेर
कलश मुटुकै भरेर सुटुक्कै
लजाई भुतुकै बसेको म यहाँ
बेला र अबेला तडपेको सल्केको अल्पेको म यहाँ
Paradeshi mero
Paradeshi mero paradeshi kahile po pharkinchha ki
Aankha yo batobata kahile po tarkinchha ki
Phoolko dana danama banako muna-munama
Raatko jammai juneli manako kuna kunama
Pareli rakhera suseli parwat
Hurukkai kalpera baseko ma yaha
Palai ra palaima samjheko aljheko baljheko ma yaha
Hurisangai udera badalasangai chuda़era
Rani banako goreto chautarijhai kurera
Kalash mutukai bharera sutukkai
Lajai bhutukai baseko ma yaha
Bela ra abela tadapeko salkeko alpeko ma yaha