जीवन चुपचाप गुजारेँ त के भो
तिमीले जित्यौ म हारेँ त के भो
लामो कथाको पनि अन्त्य हुन्छ
शुरुमै पर्दा झारेँ त के भो
आँसुलाई देखाउँदा कमजोर भन्लान्
झर्नेलाई मोती पुकारेँ त के भो
वीर कहलाउन अरुलाई मिच्ने
पुरानो त्यो दर्शन धिक्कारें त के भो
आफू उठ्छु भनी तिमीलाई ढालिन
गुमनाम यो 'आभास' स्वीकारेँ त के भो
Jeevan chupachap gujare ta ke bho
Timile jityau ma hare ta ke bho
Lamo kathako pani antya hunchha
Shurumai parda jhare ta ke bho
Aansulai dekhaunda kamajor bhanlan
Jharnelai moti pukare ta ke bho
Wir kahalauna arulai michne
Purano tyo darshana dhikkare ta ke bho
Aaphu uthchhu bhani timilai dhalina
Gumanam yo 'aabhasa' swikare ta ke bho